Dakle, taj mladi čovjek mogao je shvatiti da je sve promašio; to je bio znak- ali znak čega? On je mogao da pobjegne u gorčinu ili u očaj. No, on je sudio, vrlo vješto za sebe, da je to bio znak da nije bio stvoren za svjetovne trijumfe i da su mu dostupni samo religiozni trijumfi, svetosti, vjere. On je u tome vidio riječ božju i ušao je u redove.