Po tome možemo shvatiti zašto se neki ljudi zgražuju nad našom naukom. Jer oni često imaju samo jedan način da podnesu svoju bijedu, a to je da misle: »Prilike su bile protiv mene, ja sam mnogo više vrijedio od onog što sam bio; sigurno, nisam imao veliku ljubav ili veliko prijateljstvo, ali to je zato što nisam susreo nekog čovjeka ili ženu koji bi toga bili dostojni, nisam napisao vrlo dobre knjige, jer nisam bio dokon da to učinim; nisam imao djece da im se posvetim, jer nisam našao čovjeka s kojim bih mogao sazdati svoj život. U mene je, dakle, ostalo neupotrijebljeno, a sasvim životno, mnoštvo dispozicija, sklonosti, mogućnosti koje mi daju vrijednost o kojoj se ne može zaključiti na osnovu pukog niza mojih postupaka.«

(inférer)